Istorija

Tragovi i nalazi iz prahistorijskog i rimskog doba pronađeni su na više lokaliteta po današnjoj periferiji grada, što govori da je postojeći lokalitet Mostara od davnina bio naseljen.

Stari grad Blagaj, u neposrednoj blizini Mostara, razvio se iz rimske naseobine u značajan srednje-vjekovni grad u 15. stoljeću kao najvažnije sjedište tadašnjeg vlastodršca Hercega Stjepana Vukšića – Kosače po kom je i Hercegovina dobila ime.

1452. godine u Dubrovačkom arhivu spominje se prvi put mjesto lokacije grada Mostara i vjerojatno lokalitet izgrađenog Starog mosta pod nazivom „duo castelli al ponte de Neretva

Mostar 1468. godine postaje dio otomanskog carstva,

U otomanskim knjigama se spominje prvi put 1477. godine i opisuju ga kao naselje od 19 domaćinstava kršćana i garnizon od 25 ljudi Muslimana iz različitih mjesta na Balkanu, koji su čuvali most sa kulama.

Stari most
Stari most

Tokom 16. stoljeća Mostar se zbog velikog strateškog značaja brzo širi i unutar istog se ubrzano razvija zanatstvo i trgovina a time grad postaje centar prosvjete, obrazovanja i kulture ovog djela Osmanskog carstva, čiji je privredni sistem bio zasnovan na feudalnim posjedima , odnosno na posjednicima i kmetovima.

stari most – mostar

Postojeći most kojeg su zatekle osmanlije bio je drven, slab i nesiguran i kao takav nije mogao zadovoljiti potrebe grada koji se širio, a ujedno i zahtjeve za prelaske vojske za vojne operacije koje su vođene u zapadnoj Hercegovini, a i dalje.

Tako se po naredbi i posredstvom sultana Sulejmana Veličanstvenog, a i po molbi stanovništva 1557. godine na lokalitetu postojećeg drvenog – lančanog mosta gradi kameni, koji je prema najvjerodostojnijim zapisima završen 1566. godine.

Most je sagradio Mimar Hajrudin

učenik najpoznatijeg graditelja Otomanskog carstva Kodže Mimar Sinana uz i angažiranje lokalnih klesar, zidara i tesara za koje se zna da ih je uvijek bilo na ovom području za obradu kamena i drveta.

Vjerojatno nakon što je provjerio stijene na obje obale Neretve, Hajrudin se uvjerio da može sagraditi most bez konstrukcije koju bi temeljio u koritu rijeke, što se pokazalo kao smiono i izazovno rješenje.

Umjesto temelja on je odlučio da postavi upornjake od krečnjaka koje sa krilnim zidovima povezuje uz priobalne stijene.

Početak gradnje luka – svoda naglašava jednostavnim ali snažnim profilom visine 32 cm, tako da je raspon upornjaka do upornjaka, sa jedne strane rijeke na drugu 28,70 m.

Luk je sagrađen od lokalnog kamena TENELIJE kojeg je bilo u velikim količinama u blizini mosta.

Stari most - obnova
Stari most – obnova

Graditelj je sagradio luk koji svojim oblikom i formom iz polukruga prelazi djelom u elipsu, čime se potvrđuje teorija mnogih eksperata da je kod formiranja oblika luka mosta i podizanja skele za gradnju Hajrudin ima problema, što se vidjelo iz postojeće dokumentacije koja je korištena za izradu projekta za rekonstrukciju mosta.

Stari most - obnova
Arheološka istraživanja iza upornjaka Starog mosta

Bez obzira na veliki raspon i karakteristike korištenih materijala graditelj je uspio napraviti za to vrijeme prilično tanku i elegantnu konstrukciju luka, gdje debljina luka na čeonim stranama iznosi 77-80 cm, a širina svoda 397 cm.

Svod je zidan od kvadara sa radijalnim spojnicama čija je visina ravna visina čeonog luka. Kameni elementi svoda su slagani i u relativno horizontalnim slojevima po pravilu dva do pet komada po dubini svoda, a gdje su pojedini kameni elementi bili dužine i preko 2 m.

Niveleta mosta ocrtava se na fasadama vijencem, sličnom ali debljem od onog iznad luka (debljine 20 – 24 cm) i istaknut u odnosu na fasadne zidove za 14 cm. Najviša točka nivelete mosta je 60,39 nadmorske visine, a to znači 20,34 m iznad ljetnog vodostaja rijeke.

Kule Tara i Halebija
Kula Halebija

Kule mosta su smatrane konstruktivnim dijelovima koje su bile neophodne za stabilnost Starog mosta, što se pokazalo netočnim jer se dokazalo da su kule sagrađene znatno prije kamenog mosta.

Kule pored mosta su sagrađene oko sto godina prije, moguće da su i starije, a kroz stoljeća su imale ulogu kao dio fortifikaciskih utvrda na lijevoj i desnoj strani mosta koje su se koristile kao osiguranje mosta i grada od osvajača.

Crtež Mosta iz Istambulskog arhiva (jedan od rijetkih pisanih materijala o Starom mostu u Mostaru)
Crtež Mosta iz Istambulskog arhiva (jedan od rijetkih pisanih materijala o Starom mostu u Mostaru)

Mnogi svjetski putopisci , pjesnici i pisci su most u svojim djelima opisivali kao veličanstveno remek djelo i kao jednu od najvećih svjetskih znamenitost.
Tako poznati putopisac Robert Michel pišući posebnu knjigu o Mostaru i mostu govori: „Kad bih morao kazati koji je najljepši most na svijetu, vjerojatno bi izbor pao na Stari most u Mostaru. Kao zaključak mogu ponizno reći da me nijedan drugi spomenik nije toliko oduševio kao ovaj most.“

Stari most

nije spajao samo obale plahovite rijeke Neretve, nego je spajao sve narode koji su živjeli na ovim prostorima ( Bošnjake, Hrvate, Srbe, Židove i ostale narode). Mostar je uvijek bio jedan kosmopolitički, multietnički i multikulturni grad. Prisutnost svih ovih naroda i vjera na ovom prostoru je gradu davalo posebnu draž, ljepotu i bogatstvo življenja.

FINANCIJSKI IZVORI

Prvi pregovori sa Svjetskom bankom počinju 1997. godine kako bi se našla mogućnost zatvaranja financijske konstrukcije za obnovu mosta i užeg dijela Starog grada. Također se vrše pregovori sa UNESC-om koji bi preuzeo stručno vođenje rekonstrukcije, kako kod izrade projektne dokumentacije, tako kroz samo izvođenje, iz razloga što smo prije rata isti lokalitet 1990. godine kandidirali za upis na listu Svjetske kulturne baštine.

Prva donatorska sredstva dala je turska vlada u visini od 1.000.000,00 $. Od ovih sredstava počinje nabavka kamena Tenelije od koje je sagrađen Stari most, te stvaranje zajedničke Jedinice za koordinaciju projekta rekonstrukcije mosta.

Stručnu stranu rekonstrukcije prati UNECO preko ekspertnog tima koji čini 12 eksperata. Pored svakodnevnog kontaktiranja, te usaglašavanja svih nastalih pitanja, ekspertni tim redovno održava tri puta godišnje ekspertnu konferenciju u Mostaru, gdje daje suglasnost na obavljene zadatke i smjernice daljnjeg toka rekonstrukcije gore navedenih objekata.
Grad Mostar je u svrhu koordinacije i tehničke pripreme cijelog posla osnovao Jedinicu za koordinaciju projekta (PCU) koja je počela sa radom 01. 11. 1999. godine i do 2005. godine trebalo je da pripremi projektne zadatke i ugovori sljedeće:

  • Geološka istraživana, pregled obalnih zidova i patološku analizu Starog mosta
  • Projekt, fotogrametriju i proračune za Stari most u Mostaru
  • Identifikaciju tradicionalnih građevinskih materijala i usporedbu sa novim građevinskim materijalima za obnovu Starog mosta u Mostaru
  • Projektni zadatak obnove kula Tara i Halebija
  • Nadzor na obnovi Starog mosta
  • Dijelom financirali tehničku pomoć od strane francuske tvrtke BCEOM
  • Stručni nadzor na rezanju kamena Tenelije za Stari most u Mostaru
  • Stručni nadzor na sanaciji temelja i tla i iza upornjaka Starog mosta u Mostaru
  • Ugovorili strategiju odnosa s javnošću
  • Ugovorili koordinatorske poslove vezane uz strategiju odnosa sa javnošću
  • Obavili radove na sanaciji upornjaka i luka Mosta i samom luku sa pripadajućim kulama, te proveli obimna arheološka istraživanja

OBNOVLJENI SU SLIJEDEĆI POJEDINAČNI OBJEKTI U STAROM GRADU

  1.  Rekonstrukciju mlinice «BUKA»
  2.  Rekonstrukciju zapadnog gradskog zida
  3.  Rekonstrukciju istočnog gradskog zida
  4.  Rekonstrukciju trga Jusovina i prilaza rijeci Radobolji
  5.  Radove na redizajnu obale rijeke Radobolje između Orućevića mosta i Krive ćuprije
  6.  Opće unaprjeđenje sjeveroistočne zone obala rijeke Radobolje
  7. Redizajn Ćemalovića ulice i parka uz ulicu Maršala Tita

te još neke intervencije na obalama rijeke Radobolje i pojedinačne zgrade od povjesnog značenja za Narode Mostara kao HKD „Napredak“, dijelom Mitropoliju i dijelom Vakufski dvor.

Anto Šain, dipl. inž. građ.

POSTAVI ODGOVOR

Upišite vaš komentar
Molimo vas da upišete ime